O zmijama otrovnicama

-         poskok pepeljasti živi u kraškim krajevima a ima ga i u unutrašnjosti dok se može naći i na 2000 m n/m: Može se prepoznati po malenom  roščiću na vrhu nosa, te karakterističnom cik-cak linijom na leđima. Najotrovnija zmija našeg podneblja. Od njenog otrova može stradati i odrasla osoba ako se na vrijeme ne javi liječniku.

-         riđovka je druga zmija po otrovnosti, naraste do 70 cm. Manje je otrovna od poskoka. Živi gotovo na cijelom teritoriju RH.

-         Žutokrug je rjeđa zmija naših podneblja ačli se može primijetiti na vlažnim livadama i tamnijim zaklonjenim mjestima

      Naraste do 50 cm. Manje je otrovna. Ali može biti opasna za malu djecu

 _ Talijanska ljutica je najrjeđa zmija otrovnica na našem području, naraste do 50 cm i stanište su joj šume i livade

Međutim, iako je zajedničko za sve ove zmije da su otrovnice, nisu opasne uvijek za čovjeka. Zmije se uglavnom hrane glodavcima, puževima, ličinkama, mladim pticama, a plijen koji ne mogu pobijediti, uvijek bježe od njega, ali se brane.

Tako ukoliko nabasaju na čovjeka, nikad ga neće ugristi iz čista mira. Ukoliko ih čovjek izaziva, možda će ga i napast, ali rijetko će ispustiti otrov prilikom ugriza

. To će učiniti samo u nuždi ako joj je život ugrožen.Zmija kad ugrize u meso, njeni mišići pritišću otrovne žlijezde koje luče otrov, pa ih kroz šuplje zube unose u žrtvu. Međutim, zmije mogu ugristi, iako neće ispustiti otrov

.

To je dokazano na psima i ostalim manjim životinjama koje se vole igrati zmijama, ne znajući da su otrovnice.

Zmija ih bezbroj puta može ugristi „na suho“ pa će ih samo time pokušat otjerat.

No, ako je čovjek doživio ugriz, nikad nećemo znati dali je zmija ispustila otrov, a čekanje na efekte ugriza može biti kobno.