Čovjek je od pamtivijeka želio pronaći zamjenu za vlastite noge, najprije su to bili razni oblici bicikala, kola, no, prvi začeci vozila na motorni pogon sežu u daleku 1860 godinu kad je francuski izumitelj Lenoire konstruirao motor sa unutrašnjim sagorijevanjem. Međutim taj tip motora nije se dugo održao zbog neefikasnosti, velikih gabarita te zagađenjem okoline.
Tek 1870, njemački inženjer Nicholas Otto, konstruirao je motor sa unutarnjim sagorijevanjem a kao gorivo koristio je rasvjetni plin.
Iskoristivost tog motora bila je oko 13 %, ali za tadašnje uvjete bila je to ekonomična iskoristivost.
Dakle, smjesa koja je izgarala u cilindrima motora, paljena je izvana pomoću svjećica, koje su energiju dobivale iz akumulatora.
Danas postoje 2 tipa benzinskih motora:
Dvotaktni i četverotaktni motori.
Princip rada benzinskih motora:
Benzinski motor sastoji se od nekoliko ključnih dijelova:
Blok motora u kojem se nalaze cilindri (obično 4 ili 6), u kojima klipovi imaju hod gore-dolje, a taj hod klipova pomoću radilice prenosi snagu na mjenjač i dalje na pogonske kotače
U glavi motora ili u bloku, nalazi se bregasta osovina, koja svojim izdancima (bregovima koji rotiraju), otvaraju ventile za usis smjese benzina i zraka te ispuh izgorjelih plinova u ispušnu cijev.
Četverotaktni motori (naziv im govori da imaju 4 takta) rade na principu:
Prvi takt – usis smjese benzina i zraka
Drugi takt kompresija (sabijanje smjese u cilindru)
Treći takt – paljenje pomoću iskre visokog napona iz svjećice
Četvrti takt – ispuh izgorenih plinova atmosferu putem ispušne cijevi (auspuha)
Ovaj proces se odvija velikom brzinom, govorimo o okretnom momentu.
Mehaničkim putem ili danas najčešće elektronikom, točno u dijelić sekunde se taktovi razvijaju, i time daju optimalnu snagu motoru
Kod dvotaktnog motora je ovaj proces drugačiji i odvija se na način da se 1 i 2 takt te 3 i 4 spajaju.
Godine 1897 njemački fizičar Rudolf Disel konstruira motor sa unutarnjim sagorijevanjem, ali bez prisustva paljenja pomoću iskre. Smjesa koja se sabija unutar cilindara, se zagrijava i dolazi do samo zapaljenja.
Zapaljenje se vrši uslijed velikog tlaka u ciolindru, te uslijed temperature koja se razvija kod kompresije.
Gorivo (plinsko ulje) ili nafta, se pomoću crpke sa vrlo visokim pritiskom pomoću mlaznica (diza) ubrizgava u cilindar i otprilike na 85% kompresijskog takta dolazi do samozapaljenja smjese i eksplozije.
Zbog takvog su načina ti motori poznati pod imenom Diesel motori.
Motori sa unutarnjim sagorijevanjem veliki su zagađivači okoline. Za posljednjih 50 godina, taj stupanj zagađenosti smanjio sa na pola, pošto se u ispušni sistem ugrađuje katalizator koji nesagorive plinove vraća ponovno u sustav motora te ih takve pročišćene izbacuje u atmosferu.