Jedna od najčešćh operacija kod rada sa drvom je bušenje.
I ovdje ima bezbroj trikova i savjeta kako bi si olakšali rad.
Prije bušenja u drvetu, prva i osnovna stvar je oštro i pravilno izbrušeno svrdlo, te označeno mjesto na drvetu koje ćemo bušiti.
Svrdla za drvo obično imaju na vrhu tanku oštricu kojom se precizno može odrediti točka bušenja.
Međutim, drvo možemo bušiti i svrdlima za željezo, a obrnuto nikako. Zbog toga se može desiti da svrdlo prilikom početka bušenja "pobjegne" sa mjesta bušenja.
Zato sa šilom ili posebnim predmetom s oštrim vrhom napravimo rupicu.
Ukoliko bušimo drvo tamo gdje nema struje ili nemamo pri ruci akumulatorsku bušilicu, tada ćemo uporabiti starinsku ali još uvijek uporabljivu koljenastu ručnu bušilicu.
Ta bušilica uporablja vijugasta svrdla. Bušimo na jednoj strani drveta dok se vrh svrdla ne pojavi na drugoj.
Tada bušimo s druge strane kako bi rupa bila pravilna i drvo se nebi istrgalo.
Prije pojave krunskih pila, rupe većih promjera (15 - 60 mm) bušile su se svrdlom promjenjivog presjeka.
To je svrdlo kojem se može širina mijenjati uvlačenjem ili izvlačenjem rezaćeg vrha.
Ukoliko želimo da vijci ne budu vidljivi u drvu ili da budu u ravnini plohe koju bušimo, služimo se svrdlom za upuštanje vijaka.
Najprije izbušimo rupu koja odgovara vijku a zatim svrdlom širine glave vijka napravimo upušten rupu.
Ako želimo da vijak bude nevidljiv, tada posebnim svrdlom (za narezivanje utora za šarke) napravimo rupu a potom u sredini te rupe napravimo rupu dimenzije vijka. Zatim otvor zatvorimo pločicom drveta .
Ukoliko želimo izbušiti rupu točno određene dubine, uporabimo graničnik koji danas dobijemo sa gotovo svakom električnom bušilicom.
Ukoliko nemamo graničnik, uzmemo komad okruglog drvenog komada, izrežemo ga na određenu dubinu i po sredini izbušimo.
On će služiti kao granica do koje bušimo.
Ukoliko pak moramo izbužiti rupu u drvu i željezu istovremeno, najprije bušimo u željezu a potom u drvu.