Pomoću tehnike lemljenja, mnoge stvari se mogu napravit, popravit i osuvremenit.
Postoje 2 vrste lemljenja, tvrdo i meko.
Lemljenje je postupak spajanja 2 istovrsna komada metala. Spajanje se vrši dodavanjem rastopljene legure.
U tehnici mekog lemljenja to je tinol žica a u postupku tvrdog lenljenja je legura od tvrde metalne žice.
Tinol žica je smjesa kositra i olova, a rastaljuje se ugrijanim vrhom lemila na temperaturi od 200 - 300 C.
Temperatura lemljenja ovisi o postotku tvari u leguri.
Za meka lemljenja u elektronici preporučaju se lemilice sa izmjenjivim vrhom kojima se može regulirat temperatura lemljenja.
To je pogotovo potrebno za potrebe osjetljivih krugova i komponenti u elektronici gdje bi prejaka temperatura uništila lemna mjesta.
Za lemljenje većih površina i većih presjeka, koriste se lemila sa jakom vrhovima.
Tim se lemilicama obično leme limovi, žljebovi, razne cijevi i slično