U ne tako davna vremena bilo je problem izrezati veću rupu u drvu. Danas to rješava s lakoćom krunska pila.
Izrezati veću rupu u dasci, gredi, ili drvu, bio je dosta veliko umijeće, pogotovo ako je ta rupa trebala biti pravilnih i lijepo oblikovanih rubova.
Uglavnom se na drvu nacrtao šestarom određeni krug, po obodu kruga se izbušile rupe, pa se to sve završilo dlijetom i čekićem. Da bi to sve izgledalo kako treba, sve rubove je trebalo obrusiti brusnim papirom.
Netko se tada dosjetio da bi list pile mogao oblikovati kao nepun krug i time olakšati piljenje.
Tako je nastala suvremena krunska pila.
Tom pilom se mogu oblikovati i izrezivati rupe od 18 sve do 70 mm širine i čak do 80 mm dubine.
Međutim, pile za amatersku uporabu, dakle one dostupne svakom džepu često nisu finiširane, odnosno spremne za rad.
Pri tome se misli na zupce koji su izoštreni tvornički ali nisu razvrnuti. Na razvrnutost zubaca misli se da su zubi pile naizmjence razvrnuti (nagnuti) cik-cak kako bi mogli izvršiti rez.
U protivnom, pila neide u drvo, grije se, pali reznu površinu drva, a može oštetiti i bušilicu.
Da bi izvršili razvrnutost zubaca, uzmeno kliješta sa tanskim vrhovima (špic-kliješta), te svaki drugi zubac ukosimo za oko 1,5 do 2 mm,, pritom vodeći računa da budu što ravnomjerena nakošenja. U protivnom će pila zapinjati i otežavati rezanje..
Piljenje krunskom pilom trebalo bi biti nešto manjom brzinom ali sa bušilicom veće snage. Ne smijemo pritiskati jer će se zapaliti drvo a i bušilica može stradati.
Bušilica koja ima elektronsko podešavanje vrtnje nije baš podesna jer sa padom brzine se smanjuje i snaga
Najbolji rezultatzi kod bušenja krunskom pilom se postižu ako se pili sa obje strane, Tada će završni rez biti ljepši i bez pucanja kad pila izlazi iz materijala.